Pašman. Otok bez granica. Otok sreće i radosti, malih ljudi velika srca. Pašman osvaja i ulazi pod najskrivenije pore našeg bića. Ono je kao mala karika koja će Vam uvijek nedostajati, dopustite li joj da Vas osvoji. Otok te ljubi koliko i ti ljubiš njega, zato se u njega na prvi pogled i zaljubiš.
Ako se pitaš, opet, kako to mir izgleda, dovoljno je popeti se na najviši vrh Bokolj i pogledati što ti se na dlanu pruža. Od Kornata do Velebita, skrivenih vala južne strane otoka do pješčanih plaža na sjeveru, polja maslina ili babine blitve u vrtu svake obitelji.

Tu se priroda ne buni previše, jer uz prirodu se rađa, u njoj odrasta i s njom živi. Kako ne voljeti mističnu sovu ušaru, koja voli samo naš kraj, pa smo je k tome i zaštitili, ili iz nedjeljog lova ne donijeti doma tako posebnu šljuku. Valja se poigrati i s didovim kaićem što nas u portu čeka, pa baciti lignju na gradele, za dobro društvo uz čašu domaćega vina.
Tradicija se čuva, pa stari zanati samo čekaju svoje nove učenike. Tako običan komad mrte lako postaje sprta ili košara u kojoj ćemo, kad ono sunce najjače zagrije, nakon uživanja na plaži, poći u polje i donijeti smokve da bi ih na vrelom suncu osušili. I kad bura s prvim danima studeni pokuca, otvorit ćemo staru škrinju i ispuniti dom mirisom javora, sladora ljeta i sjećanja na tople dane. Svi rado gledamo mali komad škrape, koji nas je u srcu vezao za otok i koji ćemo jednog dana vratiti gdje pripada.
Otoku se vraćaš, otok živiš. Pašman osvaja, grli i ljubi svog čovjeka, svog gosta, tebe!